- Major damage: ono što je trajno uništeno, što se ne može zakrpati. Npr. kad na letjelici nedostaje cijelo krilo. Jedini način popravka ovakve štete je vraćanje u tvornicu.
- Minor damage: onaj dio štete koji unesrećeni može samostalno popraviti. Npr. ogrebotine i manje rane na čovjeku. Unesrećeni "umire" kada je zbroj minor i major damagea veći ili jednak od maksimumu hit pointa.
- Shock damage: opterećenje obrane. Nije prava šteta no utječe na sposobnost primanja štete. Kod većih razina šoka napadi imaju rade veću štetu, bilo da se napadi vode kao jednostavno jači napada ili da rade ozbiljniji oblik štete (major umjesto minor i minor umjesto shock). Šok s vremenom nestaje, hlapi.
Ovaj sustav bi mogao lijepo funkcionirati u akcijskim igrama. Igrač ne mora imati puno veći maksimum hit pointa od protivnika da bi preživio višestruke okršaje a s druge strane smanjuje se potreba za omraženom pasivnom regeneracijom. RPGi bi se mogli dizajnirati tako da su paketi prve pomoći koji liječe minor damage lagani za nabaviti a napitci koji liječe major damage znatno skuplji ili da za oporavak od major damagea treba otići u grad kod iscjelitelja.
Još jedan primjer u kojem bi se ovaj sustav mogao iskoristiti su situacije gdje hrpa napadača sa slabim napadom napada dobro oklopljenu metu (12 Protoss Scouta protiv Ultraliska). Obično u tim slučajevima treba cijela vječnost da se uništi oklopljena meta no s ovim sustavom meta bi s vremenom primala sve veću štetu po napadu. To bi tjeralo napadnutog igrača da se aktivno brani čak i u bunkeru.
